''Krea(k)tivna atmosfera''

Ovih dana palo mi je na pamet da napravim album u koji ću stavljat pozivnice, zahvalnice i slike s vjenčanja na kojima sam bila. Prvo sam se mislila kako bi to moglo ispast, da možda isprintam neku sliku s neta pa da je prilipim naprijed, da zalijepim neku salvetu i tako slične ideje... Jednom sam davno radila spomenar pun morskog kamenja i školjaka i plavog laka na naslovnoj strani, pa sam pomislila i na to... ali, budući da sam još imala masu izrezanih članaka, naslova i slova iz časopisa odlučila sam se na ovu verziju...

Izvana izgleda ovako... 

A, iznutra izgleda otprilike ovako...

Odnosno, izgledat će bolje jer ću tek idući vikend dovršit unutrašnjost...

I, eto ti ga na... Još đinđa i iskorištavanja papira od starih plakata... Brodići su od sitnih ostataka tkanine, koristila sam i botunčiće, šliceve, til, trake ukrasne...

Funkcije su razne, od čestitki do pozivnica i zahvalnica...

...a ove spajalice su se cijelo vrijeme  rasipale po sobi...

Imala sam nekoliko praznih jednobojnih fascikli, pa sam i njih malo ''ukrasila''

...Još malo skupljam materijale za radionice s djecom...

A ovaj žućo u mojoj sobi... To je moj veseli lipi zid.... slova sam izrezala iz stranica časopisa i to na način da bi od jedne stranice napravila jedno slovo... Ove sličice dolje su bile razglednice poslagane u ''peace'' ali kako su se konstantno odvajale od zida i pritom šuškale, skidala sam ih jednu po jednu... Ovo su zadnji preživjeli, posljednji Mohikanci :)

Ovim putem još bi se jednom željela zahvaliti svima koji su mi bojali zidove (Tomši i Stipsi, Ema i Jela)... Fenomenalno je, samo se na jednom mjestu boja odlijepila, ali nema veze, ostalo je još boje u teglici :)

Ovaj sat sam naručila u Stipe, majstora za izradu satova... i moran vam priznat, nikad nisam vjerovala da jedan ''običan predmet'' može unijeti toliko pozitivne energije u prostor... Stipine vridne ruke :)

I, za kraj... dvije srodne duše... Sliku na kojoj sam ja nacrtala je prijateljica Antonija, i poklonila je za rođendan... Ugodno iznenađenje moram priznat... Još samo da je pošteno uokvirim :)

Inače, idućih dana očekujem dva kreativca, točnije dvije kreativke kod sebe, tako da bi moglo štagod zanimljiva nastat... Ako ne, skuhat ćemo kavu, bacit pogled na planinu i pričat o ... idejama, naravno...

Ugodne snove i uzbudljivo jutro želi vam vaša

Kika :)

Jedan jesenji...

Počela je jesen bojat' sve oko sebe...

u moje najdraže boje!

Cvjetića polako nestaje... Naravno, korov ostaje zadnji preživjeli!

U rijeci sam rođena,

Ispod duga slapa...

Gdje se boje mjeseca i sunca

Pronalaze u sutonu...

U kaplji vode, maloj i veseloj

U zrnu kamena, hrabrog, nepokorenog...

Rođena sam u daljini, 

na ivici gdje se Zemlja

Radosno i u blještavilu

U svoje boje presvlači...

U jeseni...

Moja mila rijeka :)

Odoh sutra na planinu, nakupit energije za studeni... Valjda neće bit tako hladan, kao što mu je ime hladno... Dovoljno mi je sjetit se kako je samo hladno bilo ovo ljeto... brrr... :)

Ma, napunit se C i E vitaminom i otić' u prirodu, di ćeš bolje? :)

Pozdrav od Kike Kreaktivke !!!

Smotra klapa u Žrnovnici 2013.

Eto, kako sam bila maksimalno posvećena čišćenju ispita na fakultetu, nisam gotovo ništa pisala... Al, popravit ću se... Za početak, evo malo slika sa smotre klapa u Žrnovnici. 

A, ukoliko ne znate...

Žrnovnica je maleno mjesto pokraj grada Splita. Nalazi se između planine Mosor i brda Perun. Kroz Žrnovnicu prolazi i rijeka, istog naziva... Okružena je predivnim krajolikom, prohodanim stazama, kroz koje se može doći do vrha same planine...

Ime ''Žrnovnica'' spominje se prvi put davne 1080. godine, a u posljednje se vrijeme često spominje kao stanica snimanja poznate serije ''Game of Thrones''

Ove godine na smotri nastupale su  klape:

Klapa sv. Florijan

Klapa Libar

Klapa Ankora

Klapa Podvorje

Klapa Putalj

Klapa Kampaneli

Klapa Kamen

Klapa Cambi - Split

...za ispitnu srećicu :)

Za početak, sve skripte ćemo skratiti, podcrtati i markerom podebljati sve ono što je bitno... Uložiti ćemo koliko je god puno vremena potrebno da naučimo manje... ali dobra stvar u tome je da ćemo sve ono komplicirano svesti na najmanje moguće komadiće...

sve ćemo naučiti na taj način :) hahahaha

Prijavite ispite ako ste učili, nemojte ostati kući spavajući :)))

... i ne zaboravite biti kreativni dok odgovarate na pitanja. Nije problem to što pišete ispit kojem je zagarantirana jedinica sve dok nasmijavate profesore svojim kreativnim idejama i odgovorima...

...i naravno nemojte žaliti za padnutim ispitima, jer kako ono moja prijateljica Fanny kaže: ''IMA ROKOVA!!!''.

...pa jedna pametna, sa slatkim licem :)

...i još jedna sa školskom pločom i kredom :)

...i na kraju, budimo realni, koliko god da ispita položimo, fakulteta završimo, iduća slika uvijek će nas vratiti na razinu djeteta... 

jer najljepše je bilo kad smo mali bili :)

Iako su već počeli, sretno vam s ispitima!!!

Voli Vas Vaša Kika Krea(k)tivka !

:)

...tamo gore na planini, iznad grada u tišini...

Alarm trešti. Jutro. Moglo bi se reći. U mojoj Žrnovnici sunce se nazire, Mosor je još uvijek obojan u crno, a plava je boja ispunila nebo. Predivno, još jedan dan za izlet s mladim planinarkama i planinarima...

Ovo nije zapravo kratak opis jednodnevnog izleta... na Biokovo. To je priča o strpljivosti i marljivosti... O prirodi... O jednom vođenju puta. Ne znam zašto al, markirane me staze baš i podsjećaju na puteve u životu... Ideš od točkice, do točkice, putem kojim je prošlo već mnogo ljudi... Pa ipak, nikad nitko nije tu zagazio na način na koji sam to učinila ja. Ti. Bilo tko.. Svi putem koračamo na svoj način.

Biraš svoj stav, svoj način i svoj korak. Odabireš svoju brzinu i svoj ritam. I samo ideš...

 Ideš i ideš...
Onda se pojavi neka zakrivljena crta...

I ideš, pa pronađeš pogled na zajednicu prirode i ljudi...

Kad gledaš iz grada priroda je mala... Doslovno. Oko tebe su betonske kuće, asfaltna cesta, žuti semafor i umjetna zebra. Umjetna stabalca, kaktusi i grmlje ne odaju dojam nekakvog prirodnog sklada...

Zašto? Pa čovjek je prije svega prirodno biće...

I onda odeš u planinu. Zebra se ne vidi... Asfaltna cesta i betonske kuće postoje. Tek toliko da znaš da su tu one se vide, male... Pogled na malenost čovjeka imaš tek kad se Zemlji popneš na rame. Na neko brdo.

Kad si malo udaljen od auta, buke i mirisa grada shvatiš zapravo koliko je sve oko nas mirno. Pa i kad zapuše vjetar, kad se zapitaš jesi li čvrsto da te ne ponese... Od visine do dna ponora...

I tako se priroda bori... Naginje se, raste , širi...

i hodaš...

... odmoriš se...

...skupiš snagu za dalje...

...Uživaš i ideš!

...pa gledaš i čudiš se kako li sve u prirodi nađe svoj put...

...i hodaš...

pa, kreneš dalje...

...i gledaš...

i shvatiš...

Ljudi su prirodu smjestili na kartu. Neki se kartom služe da bi lakše lutali prirodom. Hodali i koracali barem malo bliže oblacima. I to je lijepo... Sasvim lijepo... Takvi nikada nisu sami... Za njima ide još stotina ljudi...

Ali, postoje i oni koji se kartom služe da umanje ljepotu okoliša...  Da ju stave u centimetre, obojaju po volji i spreme u povijest... Problem je što za ovim drugima ide milijun...

...ali svijest se mijenja. Priroda nađe svoj put. Oni koji se vole s Njom nađu svoj put.

Cvijet nađe svoj put, Pa kako ne bi čovjek...

p.s. Ako pak ne nađete svoj istočkani put u planini, zovite GSS :)

Ovo nije zapravo opis jednodnevnog izleta. Ovo je kratki, mali opis jedne velike ljubavi... Ljubavi jedne osobe i Majke Prirode...

Do čitanja,

Kika Kreaktivka :)